Kada je 2019. godine u Srbiji registrovano samo 87 novih električnih automobila, a na ulicama Beograda se mogao videti povremeni Tesla Model S kao kuriozitet, malo ko je slutio da će se taj broj u 2025. povećati na preko 4.500 novoRegistrovanih električnih i hibridnih vozila. Rast od preko 5.000% za šest godina zvuči impresivno, ali sakriva važnu činjenicu — električna vozila i dalje čine manje od 2% ukupnog voznog parka zemlje. Srpska tranzicija ka elektromobilnosti je u punom jeku, ali i dalje na samom početku.
Ono što je nekada bio luksuz za rane usvajače, postaje izbor sve većeg broja porodica i preduzetnika. Subvencija države od 5.000 evra za kupovinu novog električnog vozila, uvedena 2022. godine, motivišući je faktor — ali nije presudan. Vozači koji prelaze na elektriku to rade iz drugih razloga: niži troškovi goriva (šest do osam puta jeftinija kilometraža u odnosu na benzin), besplatan parking u većini gradova, mogućnost korišćenja bus-traka u Beogradu, i porez na upotrebu motornog vozila koji je za EV-e smanjen na 0 dinara.
Tržište koje se formira
Struktura prodaje govori više od ukupnih brojeva. Najprodavaniji električni automobil u Srbiji u 2024. godini bio je Tesla Model Y, sa preko 800 prodatih jedinica — gotovo petinu ukupnog tržišta. Slede Kia EV6, Hyundai Ioniq 5, MG4, BYD Atto 3, i na kraju domaći rekorder — srpski proizvedeni Fiat 500e u pogonu u Kragujevcu. Kineski proizvođači, koji su do 2022. bili marginalni, danas drže oko 22% tržišta, sa BYD, MG i Great Wall kao najznačajnijim brendovima.
- Tesla Model Y — 820 prodaja (2024)
- Kia EV6 — 410 prodaja
- Hyundai Ioniq 5 — 380 prodaja
- MG4 — 320 prodaja
- BYD Atto 3 — 290 prodaja
- Fiat 500e (Kragujevac) — 250 prodaja
Posebno zanimljiv fenomen je razvoj domaće proizvodnje. Fiat 500e, koji se proizvodi u pogonu Stellantis u Kragujevcu od 2023. godine, postao je simbol pokušaja da se srpska automobilska industrija pozicionira u novoj eri. Pogon zapošljava preko 2.000 radnika i izvozi 500e u celoj Evropi, ali suočava se sa izazovima — prošlogodišnja prodaja u EU pala je za 23% usled konkurencije kineskih proizvođača i oklevanja potrošača. Stellantis je u aprilu 2025. objavio investiciju od 70 miliona evra u modernizaciju pogona radi proizvodnje i novih hibridnih modela.
Mreža punjača: gde smo, gde treba da budemo
Najveća prepreka bržoj usvajanju električnih vozila u Srbiji nije cena automobila — to je briga o raspoloživosti punjača. Prema podacima Udruženja vozila na elektrifikovanje Srbije, u martu 2026. u zemlji postoji 487 javno dostupnih punjača, sa ukupno 1.124 priključka. Distribucija je izrazito neujednačena — Beograd i Novi Sad imaju zajedno preko 60% svih punjača, dok u jugoistočnoj Srbiji (Pirot, Leskovac, Vranje) vozač EV-a mora pažljivo da planira rutu.
Glavni akteri u izgradnji mreže su Elektromreža Srbije (EMS), koja je 2023. pokrenula program javnih brzih punjača na auto-putevima (svakih 50 km), zatim javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije” sa mrežom u gradovima, i privatni akteri — Elen, Charge&Go, Tesla Supercharger mreža (koja je u Srbiju stigla u septembru 2024. sa lokacijama u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Subotici). Brzina izgradnje je ipak nedovoljna — da bi se dostigao EU prosek od 18 EV-a po punjaču, Srbija bi morala da ima oko 850 punjača već danas.
- EMS — 87 brzih punjača na auto-putevima (50–150 kW)
- EPS — 145 javnih punjača u gradovima (22 kW AC)
- Elen — 78 punjača, uglavnom AC i DC do 60 kW
- Tesla Supercharger — 4 lokacije, 48 priključka (250 kW)
- Charge&Go — 55 punjača, AC i DC
- Ostali (trgovački centri, hoteli) — 118 punjača
Vozač EV-a u Srbiji ne pita se „da li će naći punjač”, već „koji punjač će naći”. Ta nesigurnost koči više nego cena.
Subvencije i poreske olakšice
Država je u poslednje tri godine formirala paket mera podrške elektromobilnosti. Centralna mera je subvencija od 5.000 evra za kupovinu novog električnog vozila (ili 4.000 za hibrid sa čepom), koja se isplaćuje direktno prodavcu preko portala eUprava. Pored toga, električna vozila su oslobođena poreza na upotrebu motornog vozila, imaju besplatan parking u većini većih gradova, mogu da koriste bus-trake u Beogradu i Nišu, i plaćaju 50% nižu putarinu na državnim auto-putevima.
Ipak, subvencija je 2024. godine iskorišćena u samo 67% predviđenog budžeta, jer je proces prijave komplikovan i jer se odnosi samo na nova vozila — a 78% kupaca u Srbiji i dalje kupuje polovne automobile. Tržište polovnih EV-a je zapravo najbrže rastući segment — u 2024. uvezeno je preko 6.500 polovnih električnih vozila, uglavnom iz Nemačke, Francuske i Holandije. Za ta vozila ne postoji subvencija, ali ni porez na luksuz — što ih čini atraktivnim za srednju klasu.
Izazov koji se ne vidi: kapacitet mreže
Brz rast broja električnih vozila postavlja pitanje koje se retko postavlja u javnosti — može li srpska elektroenergetska mreža da izdrži? Procene su da bi 500.000 električnih vozila na srpskim putevima (koji bi se mogli dostići do 2032. godine) zahtevalo dodatnih 1,2 TWh električne energije godišnje — oko 4% ukupne potrošnje. To nije nemoguće, ali zahteva investicije u distributivnu mrežu, posebno u urbanim sredinama gde bi se istovremeno punilo na hiljade vozila noću.
EPS već sada nudi povoljniju tarifu za noćno punjenje (00:00–06:00) sa cenom od 4,2 dinara po kWh, u odnosu na dnevnu tarifu od 8,9 dinara. Ta razlika motiviše vozače da pune noću, ali i otvara pitanje pametnih mreža (smart grids) koje bi omogućile dvosmernu komunikaciju između vozila i mreže — tzv. vehicle-to-grid (V2G) tehnologija, gde bi EV mogao da vrati energiju u mrežu u periodima vršne potražnje. U Srbiji su prvi V2G pilot projekti najavljeni za 2026. godinu, ali komercijalna primena je još daleko.
Druga strana medalje: ekologija i reciklaža baterija
Glavni argument za prelazak na električna vozila je ekološki — smanjenje emisije CO2 i zagađenja vazduha u gradovima. U Srbiji, gde je vazduh u Beogradu, Nišu i Valjevu tokom zime redovno među najzagađenijima u Evropi, taj argument je posebno važan. Studija Fakulteta za zaštitu životne sredine i inženjerstvo pokazuje da bi prelazak 30% voznog parka na elektriku do 2030. smanjio godišnju emisiju CO2 za 1,8 miliona tona — ekvivalent zatvaranju dve termoelektrane srednje veličine.
Ali elektromobilnost nosi i sopstvene ekološke izazove. Baterije električnih vozila imaju životni vek od 8–15 godina, posle čega postaju elektroniski otpad. U Srbiji trenutno ne postoji kapacitet za reciklažu litijum-jonskih baterija — one se šalju u Nemačku ili Francusku, što povećava cenu i ekološki otisak transporta. Prva srpska fabrika za reciklažu baterija, najavljena od strane kompanije ElevenEs iz Subotice, trebalo bi da počne sa radom u 2027. godini, sa kapacitetom od 10.000 tona godišnje.
Kada ćemo pretpeti turning point
Pitanje koje svi postavljaju glasi: kada će električna vozila postati mainstream u Srbiji? Odgovor zavisi od definicije mainstream-a. Ako pod time podrazumevamo 10% novih registracija — to će se desiti u 2027. ili 2028. godini. Ako podrazumevamo 30% — to je 2032. Ako podrazumevamo većinu novih registracija — verovatno ne pre 2035. godine, pod uslovom da EU regulativa o zabrani prodaje novih vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem do 2035. ne bude ublažena.