Godinama su naučnici pokušavali da proizvedu amonijak bez korišćenja vodonika iz fosilnih goriva, ali nisu mogli da nađu način da prenesu vodonikove jone u reakcionu komoru bez da pritom dopuste ulazak vode. Južnokoreanski tim istraživača sada je demonstrirao rešenje ovog problema korišćenjem guste paladijumske membrane koja privremeno pretvara vodonikove jone u atome, prenosi ih kroz metal i ponovo ih pretvara u jone na drugoj strani. Ovaj pristup je omogućio istraživačima da proizvedu amonijak koristeći vodu kao izvor vodonika, dok zadrže komoru za reakciju uglavnom suvom.
Membrana radi tako što kada vodonikovi joni dođu do jedne strane, primenjeno električno polje uzrokuje da dobiju elektrone i uđu u paladijum kao vodonikovi atomi. Paladijum može da skladišti vodonik u svojoj rešetki, formirajući paladijum hidrid (PdHₓ), što omogućava tim atomima da difunduju kroz metal. Na suprotnoj površini, oni se oslobađaju kao vodonikovi joni ponovo.
U testu kontinuiranog toka trajanjem 12 satova, novi sistem je održao svoju efikasnost u proizvodnji amonijaka, dok je sadržaj vode u katolitu ostao samo 105 delova na milion, daleko ispod prethodno prijavljenog prelaska vode kroz jone-izmene membrane. Iako rezultati još uvek ne čine tehnologiju spremnom za industrijsku proizvodnju amonijaka, značaj ovog rada seže dalje od amonijaka. Time što prenosi vodonik kroz metalnu rešetku umesto transporta hidratizovanih protona kroz polimer ispunjen vodom, pristup nudi novi način da se hemijski nekompatibilne okruženja odvoje unutar elektrohemijskih uređaja.

